Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? in /home/mvvm2023ito/public_html/wp-content/plugins/revslider/includes/operations.class.php on line 2854

Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? in /home/mvvm2023ito/public_html/wp-content/plugins/revslider/includes/operations.class.php on line 2858

Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? in /home/mvvm2023ito/public_html/wp-content/plugins/revslider/includes/output.class.php on line 3708
Medicinski otpad - MVVM
Medicinski otpad

Što sve spada u medicinski otpad i koje opasnosti i rizici prijete ako se isti ne zbrinjava sukladno zakonskim okvirima, saznajte u našem tekstu kao i kako se osigurati ako morate upravljati medicinskim otpadom.
Najopasniji kao i najveći dio medicinskog otpada jest infektivni i potencijalno infektivni otpad, za čije zbrinjavanje smo upravo mi iz tvrtke MVVM zaduženi i s kojim upravljamo po strogo definiranim zakonskim okvirima. No, infektivni otpad je samo jedna vrsta medicinskog otpada. Postoje još mnoge druge.

Medicinski otpad, vrste i osobine

S obzirom na to da medicinski otpad nastaje prilikom pružanja zaštite zdravlja ljudi i životinja, postoji na desetke različitog medicinskog otpada, od kojeg je neki izuzetno opasan za zdravlje i okoliš, a neki je tek klasični, komunalni otpad.
Od 75 % pa do 90 % medicinskog otpada je neopasni komunalni otpad dok se od 10 % pa do 25 % medicinskog otpada može klasificirati kao opasni medicinski otpad, koji može predstavljati rizik po zdravlje i životnu okolinu.
Do 25 % otpada koji se smatra opasnim su:

  1. Oštri predmeti (primjerice igle, ali i ostali predmeti koji mogu izazvati ubod ili posjekotinu),
  2. Infektivni otpad (laboratorijski otpad, materijali za jednokratnu uporabu, primjerice razne gaze, šprice, zavoji kao i ostali materijali koji su došli u kontakt s krvlju ili izlučevinama infektivnih bolesnika itd.),
  3. Razne kemikalije koje se, ili sastoje od opasnih tvari ili su sadržane u svojstvima tih kemikalija,
  4. Patološki otpad (primjerice, dijelovi ljudskog tijela),
  5. Amalgamski otpad iz stomatološke zaštite (jako opasan po okoliš jer sadrži živu),
  6. Farmaceutski otpad (lijekovi i kemikalije kojima je, primjerice, istekao rok uporabe),
  7. Otpad u vidu raznih posuda pod pritiskom (koje sadrže plinove pod pritiskom pomiješane s aktivnim tvarima, primjerice s antibiotikom) te
  8. Radioaktivni otpad

Naravno, najveći proizvođači ovog otpada su zdravstvene ustanove kojih ima uistinu mnogo: domovi zdravlja, klinike, stacionari, dijagnostički laboratoriji, stomatološke ordinacije, patronažna odjeljenja, razni domovi za stare i nemoćne, itd.
Kako iste opslužuju ogroman broj pacijenata, potrebna je, prije svega, stroga procedura razdvajanja onog neopasnog, komunalnog otpada i ovog opasnog. To je vrlo bitno jer posljedice mogu biti katastrofalne. O načinu na koji se uposlenici zdravstvenih ustanova mogu osigurati tijekom upravljanja medicinskim otpadom pisat ćemo u zadnjem dijelu našeg teksta, a sad ćemo se dotaknuti onih općih opasnosti koje proizlaze od medicinskog otpada.

Opasnosti od medicinskog otpada

Medicinski otpad ima jako opasna svojstva toksičnosti, kancerogenosti, infektivnosti te opće štetnosti na ljudsko zdravlje kao i na okoliš. Ovaj otpad ne smije doći u dodir s drugim otpadom niti se smije miksati s onim običnim, komunalnim, jer je onda dostupan kako ljudima tako i životinjama koje se mogu zaraziti i postati prenositelji zaraze (ptice, insekti, mačke ili psi lutalice). Ljudi ga pak mogu inhalirati, progutati ili na neki drugi način doći u doticaj s izvorom zaraze iz otpada što može uzrokovati ozbiljne (akutne ili kronične) rizike i opasnosti po ljudsko zdravlje pa čak i smrt.
Isto tako, ne treba zaboraviti direktni utjecaj na prirodu kao i na društvo u cijelosti jer ovako opasan otpad se ne smije zbrinjavati uz rijeke, šume, zemljišta koja mogu biti ozbiljno zagađena i dugoročno ugrožena ako bi se skladištio kao obični, neopasni otpad.
Kao rješenje za uklanjanje većine medicinskog otpada koriste se spalionice otpada (kažemo većine jer, primjerice, zbrinjavanje patološkog otpada rješava se kroz pokapanje dijelova odstranjenih udova), no ovakav način zbrinjavanja otpada donosi pak druge rizike vezane za sigurnosne standarde i za emisiju plinova koji onečišćuju zrak i čine ga nezdravim za populaciju.
Zbog toga, kao najefikasniji i najsigurniji način zbrinjavanja medicinskog otpada pokazao se način u kojem se koristi sterilizator koji uništava sve opasne komponente koje posjeduje, konkretno, infektivni otpad.

Kako sigurno upravljati medicinskim otpadom

Prema podacima WHO-a iz 2014. godine procijenjeno je kako je neoprezno postupanje s otpadom izazvalo:

  •  21 milijun infekcija virusom hepatitisa B
  •  Dva milijuna infekcija virusom hepatitisa C te
  •  260 000 infekcija HIV-om.

Kao najveći rizik zaraze jest upravo putem uboda sa šupljom iglom jer ista može sadržavati određenu količinu zaražene krvi pacijenta. Slijedom toga, kao najugroženija kategorija jesu zdravstveni radnici (liječnici, medicinske sestre, zaposleni u laboratoriju) te tehničko osoblje.
Zbog toga je uistinu važno da su, prije svega, zdravstveni djelatnici zaštićeni s adekvatnom opremom, konkretno, adekvatnim zaštitnim rukavicama koje mogu smanjiti mogućnost zaraze nakon ozljede izazvane ubodom igle i do 50%.
Isto tako, nakon što je igla iskorištena, dobro je primijeniti onu osnovnu kontrolnu mjeru, a ta je da se igla ne izmiješa s običnim otpadom, u plastičnoj vrećici ili na neki drugi način neadekvatno ju odbaciti već iskorištenu iglu baciti u posudu u kojoj se skladište odbačeni oštri predmeti.
I ne samo iglu već cjelokupni medicinski otpad treba u startu odvajati u posebne posude, koje moraju biti dostupne na mjestu stvaranja medicinskog otpada (ambulante, operacijske dvorane, laboratoriji).
Ako se zdravstveni djelatnici pridržavaju ovih jednostavnih naputaka te uz obveznu dozu opreznosti prilikom rukovanja s materijalima koji dolaze u doticaj sa zaraženim pacijentima, rizici od zaraze postaju znatno manji.
Za kraj, kao podatci koji trebaju zamisliti, upravo se najveći broj incidenata koji mogu dovesti do infekcije, čak u 41 % evidentiranih slučajeva događa tijekom korištenja oštrog pribora u radu s pacijentom, a 40 % evidentiranih slučajeva dogodilo se nakon korištenja igle, neposredno prije odlaganja u posudu za oštri otpad.

MVVM, društvo za consulting, ekologiju i zbrinjavanje otpada